- VSS-VOZAČKI STRUKOVNI SINDIKAT

VSS- VOZAČKI STRUKOVNI SINDIKAT
Go to content

Main menu:

Znamo li zaista što znače pojmovi poput "zadruga", "kapitalizam", "kapital", "socijalizam", "komunizam","marksizam", "samoupravljanje", "solidarna ekonomija" itd itd...
Ovdje ćemo pokušavati pojasniti pojmove, dati primjere iz prakse... Jednom riječju, ovdje ćemo pokušati razotkrivati predrasude, pokazivati da nije sve "crno bijelo" kako u ekonomiji, tako i na sociološkom, socijalnom i svakom drugom polju.
Imate li razmišljanja na tu i slične teme, imate li saznanja koja bi govorili u tom smjeru, molimo vas da se pridružite svojim tekstovima i analizama, prijedlozima...Teme koje se uklapaju u naš koncept "osvješćivanja" "radničke sindikalne edukacije" - rado ćemo ih objaviti na ovim stranicama.
Ovaj novi dio stranica VSS-a započinjemo temom "radničkih zadruga".
Povodom "Međunarodnog dana zadruga", odlučili smo našim članovima dati mali uvod u temu radničkih zadruga. Radničke zadruge su sve popularnije u EU, ali zamijećen je i rast i razvitak zadruga u cijelom svijetu. Posebno ističemo sve jaču prisutnost u Europi (Italija, Španjolska, Švedska, Francuska...). Te države navodimo kao primjer kako bi našim članovima predočili da radničke zadruge nisu izmišljotine komunizma-socijalizma tj. kako bi pokušali "razbiti" predrasude kod naših ljudi koji sve takve pojave trpaju u koš sa propalom državom, poistovječivanje sa propalim ekonomskim sustavom, sa nekakvim jugonostalgičarstvom.
- Činjenica je da je SFRJ bila država koja je bila velika prepreka osjećajima, ali i nacionalnom osvješćivanju - posebice kad gledamo iz perspektive većine Hrvata. Bivša država je pokušavala na svaki način, od povlastica za "sljedbenike" filozofije SFRJ, pa sve do represije u najgorem obliku (posebice od 1945 - 60-tih godina) ali i kasnije (1970-te - hrvatsko proljeće) te zaključno do raspada te i takve SFRJ.
- Činjenica je i to da su neke stvari u toj i takvoj SFRJ bile puno bolje rješene za radnike, posebice ako gledamo sa aspekta onoga što nam se kao radnicima događa danas u slobodnoj Hrvatskoj.  Prilikom raspada SFRJ tj. stvaranja neovisne Hrvatske, naivno smo odbacili sve što je bilo povezano sa propalim sustavom i istovremeno smo prihvatili, bez ikakvog promišljanja, skoro pa sve što nam je dolazilo sa tkz. "zapada", posebice smo bili prvaci u preuzimanju loših stvari. Ukratko, zbog svega što se događalo u SFRJ (gušenje "hrvatstva", od sporta, religije, pa do ekonomije), propustili smo priliku da preuzmemo dobre stvari iz tog propalog sustava, a da stvar bude još gora, bez ikakvog kriterija smo prihvaćali stvari za "zapada". Danas smo tu gdje jesmo: ogromno iseljavanje mladih, sve manje novorođene djece, nesigurnost na poslu, plaće koje graniče sa siromaštvom, diktatorske metode raznih direktora, menađera, Uprava, pa i vlasnika firmi.
Prema podacima Europske konfederacije zadruga (CECOP-CICOPA), u svijetu postoji i uspješno djeluje oko 261.000 radničkih zadruga.
Ovogodišnja glavna predavačica na konferenciji (koja je bila u Zagrebu), direktorica "Cooperatives Europe" posebice ističe kako zadruge imaju članove koji donose demokratske odluke, a nemaju dioničare. Dakle, članovi zadruge mogu biti zaposlenici, proizvođači, ali i klijenti - ovisno o vrsti zadruge. Posebice je važna činjenica da su ti članovi zadruge u biti istodobno i VLASNICI zadruge. To znači da su članovi ti koji kontroliraju i dijele profit sami !!! Podsjeća li vas ovo na nešto iz naše prošlosti? Naravno, reći će mnogi stariji, pa to je koncept deklariranog "samoupravljanja" iz vremena SFRJ. Da, to je zasita koncept "samoupravljanja" no nažalost taj pojam samoupravljanja je duboko komprimitiran u prošlom jugo sustavu, zbog lopovluka, rođaštva, političkog elitizma... ili da budemo konkretniji - zbog svega lošeg ostalog u toj promašenoj umjetnoj državi SFRJ.
To "samoupravljanje", koje smo preolako izbacili iz naših mozgova i prakse, je 1960-tih bilo predmet ozbiljnog izučavanja i studija mnogih ekonomista iz europskih zemalja i tada su počeli prvi pokušaji implementacije nekih načela "samoupravljanja" (naravno da se to u tim državama nije nazivalo ni samoupravljanjem ni socijalizmom ni kapitalizmom) u ekonomskim sustavima Švedske, Italije, Velike Britanije...itd.
Pojavljuju se, osim "klasičnih" zadruga, i tkz. zadruge za etičko financiranje (polako i sramežljivo se počinju pojavljivati i kod nas). Dakle ne radi se o nekakvoj "pomodarskoj pojavi" već se radi o ozbiljnom ekonomskom sustavu koji se očito odlično uklapa u ekonomskom sustavu "slobodnog tržišta"
Bob Cannell jedan od glavnih suosnivača "Sume", najveće radničke zadruge u V.Britaniji, tvrdi da ona radi po gotovo pa preslikanom "samoupravnom modelu" i nastavlja da su zadruge najbolje oružje protiv neoliberalnog modela koji u sve više država tjera radništvo da radi sve više za sve manje novaca i po kojemu (ako mu se radništvo ne suprostavi) će radnici morati u budućnosti raditi i po nekoliko poslova da bi prehranili svoje obitelji.
G.Cannell posebno ističe početke rada Sume kada su se mnogi britanski ekonomisti ismijavali sa pokušajem da Suma stane na noge i predviđali joj propast u kratkom roku. Uprkos svim zlogukim dušebrižnicima, Suma ne da je propala, već je naprotiv pokazala i dokazala da se izvrsno uklapa u britanski ekonomski sustav, čak dapače radnici ostvaruju dvostruko veće plaće od "benchmark" industrije. Ne samo da je Suma to pokazala i dokazala, već to pokazuje već 40 godina!!!!!
Što ističemo kao bitnu i ključnu riječ iz prošle rečenice?  Ključ je "britanski ekonomski sustav"!!! Dakle, potreban je savršen i transparentan ekonomski sustav kakav vlada u V.Britaniji. Možda je to glavni razlog zašto političari u Hrvatskoj, u sinergiji sa hrvatskim "menađerima", "direktorima", velikim gazdama itd. namjerno ne žele urediti hrvatski ekonomski model i sve čine da jednostavno ne preslikaju/prepišu Zakone koji to područje reguliraju u V.Britaniji.
Ovaj "uvodni dio" završiti ćemo iznošenjem frapantne činjenice:
U Velikoj Britaniji danas na zadrugama, u koje je učlanjeno 6.000.000 ljudi (šest milijuna ljudi!!!), počiva 70% tamošnje ekonomije!!!!!!!!!!
O ovoj temi - nastavak slijedi. Edukacija radništva je bitna stavka sa dizanje samopouzdanja i uništavanje osjećaja bezizlaznosti, jada te osjećaja bespomoćnosti. Bez podizanja samosvijesti radništva nema ni trajnog pomaka za naše radnike i zato smo se odlučili na ovakav feljton i nadamo se da će radništvo prepoznati važnost ovoga što pokušavamo učiniti.
 
Copyright 2017. All rights reserved.
Back to content | Back to main menu